U 13 europskih država vojni rok je obvezan, u Srbiji služenje počinje od rujna ove godine, a u Hrvatskoj od 1. siječnja 2026, uz naglasak da je dobro mlade, makar i kratko, obučavati za obranu

Kasarna Borogaj u Zagrebu, listopad 1990. godine, starješine i vojnici Hrvati, Slovenci, Makedonci, Bošnjaci i drugi nesrbi napuštaju JNA, a kapetan Zvonko se, prema pisanju Nacionala, obratio vojniku Vejsilu: “Zašto ti kao Bošnjak ne odeš iz ove vojske koja više nije ni jugoslovenska, ni narodna, već jednonacionalna, srpska”? Vejsil mu je ovako odgovorio: “U JNA sam tri mjeseca, i kad bih sada napustio kasarnu i vratio se u svoje selo kod Kladnja, seljani bi rekali ‘puščalo ga, nije za vojske’. Od tada bi me bio glas nesposobnog i u svom i susjednim selima teško bih našao djevojku s kojim bih se oženio”. Kapetan je rekao da se Vejsil s kolonom vojnika i oficira JNA iz Hrvatske, preko Mađarske, povukao u Srbiju da odsluži cijeli vojni rok i vrati se kući, sposoban za ženidbu. Vjerojatno je sličnih narativa, kao što je Vejsilov, bilo još.

Sjetio sam se ove priče da bih podvukao kako je u bivšoj Jugoslaviji bio prisutan kult služenja vojske i koliko se vodilo računa o tome da se mlada generacija osposobi za obranu zemlje. O tome sam jednom razgovarao sa generalom Jovanom Divjakom (1937-2021), čiji je veći dio vojne karijere bio posvećen obrazovanju starješinskog kadra JNA i koji mi je rekao da svaka uređena vojska mora voditi računa o vojnoj obvezi.........

© Oslobođenje