POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Društvo permanentne krize, kakvo naše jeste, od nas traži da na laži, širenje panike, nacionalističko barbarstvo i sve pripadajuće manipulacije strahom reagujemo, bez obzira na to koliko nam se to činilo iluzornim

Često na ovim stranicama imam nepopravljiv utisak da pišući iz sedmice u sedmicu mračim i borim se sa avetima društveno-političke stvarnosti koja ne ostavlja prostora za neku lijepu priču, vedrinu i bavljenje nečim što je manje depresivno i onespokojavajuće. Drugim riječima, sve ono što se godinama unazad dešava, sužava prostor optimizma, pa se, uglavnom, neizostavno zapada u detekcije stanja koje su manje-više različite nijanse crnog i sivog. Ipak, ostati nijem i imun na sve to značilo bi u velikoj mjeri pristati na poraz, odnosno pristati na šutnju koja nije daleko od odobravanja i prihvatanja ovakvog stanja stvari kao normalnog. A ono, prosto, nije i ne može biti normalno sve dok se suočavamo sa izazovima koji neprestano dovode u pitanje svaki osjećaj mira i dostojanstva bivanja ljudskim bićem. Društvo permanentne krize, kakvo naše jeste, od nas traži da na laži, širenje panike, nacionalističko barbarstvo i sve pripadajuće manipulacije strahom reagujemo, bez........

© Oslobođenje