Zablude provincijskog duha, koji je sam sebi svrha, i koji se utemeljio u svako pitanje o kojem se ovdje u javnom prostoru nastoji govorit, odavno su preuzele svaki primat u mišljenju i razmatranju onoga što čini našu stvarnost. Ništa se ne prepušta slučaju, a svaka estradna dogodovština pretvara se u prvorazredni događaj koji navodno određuje suštinu onoga što nas pokreće. Kada se to posmatra sa distance, moglo bi se zaključiti da se ovdje neprestano vode neke krucijalne rasprave, da u svakom smislu postoji vitalno tkivo sučeljavanja koje daje neke rezultate, pravi neke istinske korake. Preosmišljava trenutne okolnosti, tražeći neke zbiljne pomake.

Ali, nije tako. Ipak, mora se o nečemu govoriti, po svaku cijenu se treba stvoriti spektakl ili skandal, raspolutiti se na najmanje dva tabora, kroz koja će se raspravljati najčešće obesmišljeni stavovi o marginalnim temama. Pri tome mislim, prije svega, na činjenicu da ova kultura i društvo propuštaju priliku postaviti neka temeljna pitanja o svojim smislu i razlozima postojanja, zamjenjujući onaj nužno potrebni dijalog, o onome u čemu egzistiramo i pravcima u kojima se krećemo, kratkotrajnom bukom pred kojom ne........

© Oslobođenje