Foto Matea Jurčić

Znao je papa Franjo da kukanje i grintanje nisu isto, da razliku između kukanja i drugarske kritike te prava na mišljenje i ne spominjemo

Najtežih je prvih sto – posve ravnodušno će stara mati. Dovoljno je bilo pitati kako je da bi u najboljem maniru svih svojih predaka, od stoljeća sedmog naovamo, poručila da je »nikad bolje« i da joj je svega dosta. Na trenutak se činilo i duhovito, ali samo na trenutak. Na drugu dotjeralo je misli sve tamo negdje do nedjelje navečer kada je prst na daljinskom ničim izazvan pritisnuo dugme što vodi na onaj informativni HRT4. A tamo premijer u radijskom koliko i televizijskom Intervju tjedna.

I baš kao da nema drugih nekih medikamenata, preparata, načina da se čovjek natjera na dobar san, odgledalo se i odslušalo skoro sve što je premijer imao za kazati. Noć je, dakako, štošta izbrisala, nešto se nije baš ni razumjelo posve, u mnogošto se nije povjerovalo, bilo je i toga što je zvučalo iskreno i obećavajuće, ali ako se išta zapamtilo onda je to premijerova podjela hrvatskoga življa u tri grupe. Prva je ona koja živi iznimno dobro, druga je ona koja živi sasvim pristojno, ali stalno grinta, ili njurga i nešto se žali, a treća je ona koja živi loše i put koje su usmjerena sva nastojanja ove vlade da im bude bolje. Nije možda sve od riječi do riječi memorirano, ali smisao je taj. Ona koja veli da je prvih sto najteže je grintavica obična! I sin joj je njurgalo! A ni unučad joj nisu ništa bolja!

Bilo kako bilo, premijerovo rangiranje, izgovoreno onako usput, dade čovjeku misliti. Što to tu nazovi srednju klasu, u kojoj stupanj kukanja garant ovisi o tome jesu li pripadnik niže srednje ili više srednje klase, tjera na to iskazivanje nezadovoljstva!? Muči li ih pogled na društvo što je bogato, ili muka što su im za petama ovi koji žive na rubu!? Moglo bi biti svašta.

Na vrhu tako, tamo gdje brige nema, primjerice Martina Dalić. Bivšu ministricu financija teško je, pače nemoguće, zaboraviti. Ako........

© Novi List