Foto Gojko Mitić

U rešt nije otišao uz tamburaše, bilo bi to ipak mrvu previše, a opet možda je i šteta. Jer imala je Slavonija i Čarugu. Josip Dabro Tito Čaruga

Neke stvari lako je shvatiti i kad znaš da ih samo rijetki znaju izvesti kako treba. Recimo, sitan vez Tonija Fruka lako je razumjeti, volio ga ne volio, jer ništa naizgled jednostavnije nema nego zavući loptu kroz noge jednom, pa drugom protivničkom igraču prije nego se lopta plasira u gol.

Izgleda jednostavno, izgleda logično, ali znaju to samo majstori. Čak i u ovoj našoj generalno kvalitetom lošoj nogometnoj ligi nekada sve sjedne na svoje mjesto i izgleda zdravorazumno. U prvoj hrvatskoj političkoj ligi i ono što uistinu jest vraški jednostavno majstorski se zakomplicira.

Stvari su vazda komplicirane toliko da puku možđani puknu dok raspetljava tko to s kim i zašto liježe. Možda drugačije i ne može biti kada nema Fruka da makar na tren pokaže lucidnost, ali ima zato Josipa Dabre da pokaže prčevitost, drčnost.

Prčevitost ispred talenta. Ne da tako u nas to ide, nego se u nas to ‘ladno može zvati ultimativnim modnim dodatkom za sezonu proljeće-ljeto, a možda i jesen, 2025. Ali, ako je i i jedva za razumjeti tu »raskoš« političke igre, podosta je lijepih elemenata da se čovjek makar dobro zabavi u svom tom prizemnom svepolitičkom loptanju.

Josip Dabro je onaj, podsjetimo, koji je u veselju i radosti ispalio nešto metaka iz pištolja kroz prozor automobila. Tako je pokazala ona videosnimka koja se odjednom pojavila među svijetom, a ne da je gledaju samo bivši i sadašnji prijatelji Josipa Dabre.

Otkud samo te snimke izlaze van, sunac mu žarki!? Tko ih arhivira i tko zna kada je trenutak da ih put javnosti plasira? Je li arhivar jedan ili ih ima više i ne bi li bilo poštenije da se takmaci doslovno drže za muda nego da se snimkama gađaju kad za to dođe čas!?

Dobro, to su sada već malo pa filozofska pitanja, baš kao što je filozofsko pitanje i ono koliko samodopadne bahatosti čovjek mora imati da ide u politiku, a da zna da........

© Novi List