Da je ZOI znalo bi se sve i gledateljstvo bi gajilo simpatije, a ovako što se rekonstruiralo, rekonstruiralo se. Nigdje neki Klaebo da nam je za ministra. Šteta što ga nema...

Ode Marin Piletić. Ili, smijenilo Marina Piletića. Ili se to ne da više Piletiću. Zašto uostalom ne vjerovati premijeru kada kaže da se sad već bivši ministar socijale i svega što uz to ide jednostavno umorio. Iscrpio se, objasnio je premijer, dodavši kako i nije čudo s obzirom na to u kojem resoru je radio. Najtežem. Laiku će se činiti da je i drugo teško, biti premijer možda najteže, pa ne pada nikom da iscrpljen pada na patos. A opet, nismo svi od istog materijala. Neka kamen baci onaj tko se makar katkad nije osjetio slično k’o Piletić, satrveno skroz, ižmikano poput stare krpe za pod, iscijeđeno k’o limun. Samo, nema svatko sreću poput njega da ga za rastanak počaste srdačnim pozdravom, pa još nagrade rehabilitacijom za bogove. Iz Vlade u Sabor. Može li bolje, a da čovjek više ne radi stalno pod Sjenom!? Sabor je raj na zemlji, tu se nema što nego doći, dignuti ruku kako treba i jednom mjesečno podići platnu vrećicu. Od tog se umoriti čovjek i ne može.

Nego, umor, iscrpljenost. Hoće to kad si ministar, ali neće kad si olimpijac i to onaj na Zimskim olimpijskim igrama. Ništa ljudskije nema u ova vučja vremena od ovih Zimskih olimpijskih igara u Milanu i njegovoj snježnoj okolici. Ali ništa. Dok na onim ljetnim sve pršti od nezdrava ega, dok se svako svjetsko prvenstvo u nogometu, da rukomet i ne spominjemo, pretvori neminovno u paradu pijanstva i kiča, ovdje sve neki svijet kojeg bi najradije poveo doma da skupa blagujete i pričate o strasti koja je važnija od svega materijalnog. Piletić, a bome i premijer, nisu mogli odabrati bolji trenutak za manevar. Svi i sve se upeli odraditi svoje pa da sitna rekonstrukcija Vlade prođe posve benigno. Dobro, nije se ni očekivalo da će tu itko priznati kakav krivi potez,........

© Novi List