Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Gdje nestade zdrav razum, s kojim logom, s kojom firmom, s kojom krivom i kratkovidnom odlukom smo ga devalvirali posve, tko bi ga znao

Sokol, Tomislav Sokol, koji nije James Bond, ali jest na tren bio poput mitskog lika iz kakvog deseterca, onog koji se zbog vlastite supruge i nesumnjive ljubavi usudio javno kritizirati vlastitu stranku pa makar nagrabusio.

Sokol koji leti da poleti i još brže sunovrati natrag u gnjezdašce suočen sa silom neviđenom, onom koja mu je lijepo objasnila da se uvijek može vratiti iz EU parlamenta u ovu našu kasabu ako mu nije dobro plesati po zadanim notama. Sokol koji je odlučio na teži način osvijestiti što znači ona narodna i domoljubna i domobranska koja rezolutno zapovijeda da se ne pljuje u tanjur koji te hrani, ili pak ona koja suptilno diktira da se konja veže gdje gazda kaže. Sokol je na tren mislio da može i drugačije.

Svi su izgledi da uskoro neće moći nikako. Jedno je teorija i to demokratsko pravo svakog od nas da trabunjamo što nam drago, a drugo ja famozna unutarstranačka demokracija o kojoj god stranci ili organizaciji govorili. Sokol se usudio prozboriti koju, predsjednik stranke žustro ga je podsjetio tko je tu predsjednik stranke i priča je naprasno završila kako je naprasno i počela. A šteta je, jer nudi se tu materijala za ozbiljan dramolet.

Ma realno što je Sokol naspram mladog tića Jakova Jozinovića. To je onaj koji ničim izazvan puni dvorane u nas i po »regionu« samo zato što dobro pjeva davno ispjevane pjesme. Nitko i ne zna pravo koja je tajna njegova uspjeha, bit će da ima nešto u činjenici da taj o ničemu stava nema.

Njemu je samo da ljubav širi, a gdje će je širit i pred kim, savršeno ga se ne tiče. Ljudi su ljudi gdje god da su, garant misli mlad i naivan Jozinović.

A kad tako misliš, pa uz to često spominješ da je sve uz Božju pomoć, i kad imaš ispjevanu pjesmu imena »Ispred bijele hostije« naravno da te........

© Novi List