Ide medo u bojkot
Foto Ana Križanec
Narod se podijelio onako kako politika, a bome i trgovci, to vole
Nema gore po ovaj novinski prostor petkom, nema gore po dobar Pogled nego kad se velike i bitne stvari događaju, eto, petkom.
Nemaju rokovi razumijevanja ni za što, ili imaju za malo što, taman da se bojkot trgovačkih lanaca, trgovina i inih drugih prodajnih mjesta na kojima je sve poskupjelo do nepodnošljivog popratiti može tek mrvu, i to zorom. Ali i ovo malo raspoloživa jutra, ovo malo raspoloživa vremena da se barem kvartovski dućani brzo obiđu, pokazalo je da bojkota i ima i nema. Kupaca jest nešto manje, ako to već nije ona podsvijest navijačka koja bi rado da ih je uistinu manje nego inače kad bojkota nema, želja da ih uopće nema. Ali kupaca opet nešto i ima, i to toliko da te strah da bi bojkot posve podbacio da ih je i samo pet, šest više u kvartovskom dućanu. Ako ćemo pravo, sve je to bilo i za očekivati, bilo da ste uoči sudbonosnog petka gledali dnevnike, bilo da ste aktivno sudjelovali ili makar motrili raspravu što se razvila unutar vaše omiljene WhatsApp grupe.
Aljoša zvani Deda umro je naglo, iznenada. A bio je Deda genijalac, i to od one vrste koja se time ne hvali jer ne vidi tu ništa posebno. Nije on vidio ništa genijalno u tome što rastura matematiku, popravlja sve vrste kompjutora prijateljima i rodbini, zna brodove provući tjesnacima kojima se drugi ne usude ni približiti, zna napamet sve članove uprave tvrtke čiju kapiju i imovinu čuva, makar da su tisućama kilometara daleko i vjerojatno nikada navratiti neće. Čudak!? Ma kakvi! Profesionalac. I poštenjačina. I onaj koji više od svega cijeni svoj mir, onu kutiju cigara bez koje ne može i kavu zorom, ali da nije vrela. Uvijek se dalo računati na Dedu, ali samo kad baš zagusti. Gnjaviti ga zbog običnih nekih »hrvatskih« problema bilo bi suludo trošenje njegova vremena. Ali kad je ozbiljno, tu je Deda. Zato se i srušilo podosta svijeta kada je otišao. Ma, nije taj otišao, a da ne povuče onaj neki zadnji potez. Da nije njega, nikada ne bi društvo iz 4.a Kemijske škole napravilo grupu u kojoj se evo dopisuju ljudi koji su nekad davno školske klupe dijelili. Prvo su se prisjećali Dede,........
© Novi List
