Foto: Sergej Drechsler

Problem je što prosvjedujemo samo kao potrošači, umjesto kao radnici. Rast je pitanje reputacije za vlast i pitanje profita za poslodavce, dok su radnici, veliki broj njih, iz tog »blagostanja« isključeni

Hrvatski BDP porastao je u četvrtom kvartalu za još 3,7 posto na godišnjoj razini što daje ukupnu stopu rasta u 2024 od 3,8 posto, više no je očekivala i sama Vlada. Rast BDP-a ponovo je mahom ostvaren na rastu domaće potrošnje koja je još i ubrzala u odnosu na kvartal ranije, te investicija koje se većinom odnose na ulaganja u građevini, financirana europskim novcem. Ostvaren je i rast uvoza, uslijed jače potrošnje koja kupuje – mahom inozemnu robu, ali i izvoza, pri čemu je primjetan rast izvoza roba, dok usluge stagniraju. Četvrti kvartal obično je slabiji nego treći jer ovaj obuhvaća sezonu, međutim, na kraju godine je doprinos sigurno dala visoka blagdanska potrošnja i rast trgovine na malo. Hrvatska se tako opet brzinom rasta BDP-a pozicionirala visoko u odnosu na ostatak EU-a i eurozonu. Europu muči stagnacija, i u odnosu na te prosjeke mi »letimo«. No, iako se predviđa da bi se zamah kod nas još neko vrijeme trebao nastaviti jer još ima EU fondova, a i pritisak na daljnji rast plaća postoji, teško se oteti dojmu da jedna »era« ipak završava i da dolaze složenija vremena. Radi se o problemu na dvije osi – prva se odnosi na strukturu rasta domaćeg gospodarstva koja nije održiva, ali to nije ništa novo, iako, mora se priznati, dobro »kupujemo vrijeme«, a druga na činjenicu da se globalna kretanja sada u bitnom mijenjaju te je pitanje kako će se sve odraziti na cijelu Uniju, njenu ekonomsku poziciju, ali i ekonomske politike te onda izravno i posredno i na Hrvatsku.

Prvi dio problema odnosi se dakle na strukturu BDP-a koji se mahom temelji na potrošnji. Ona je rasla zbog rasta plaća, i to pretežito u javnom sektoru. U privatnom ne postoji indeksacija, »scala mobile«, ekonomska ili moralna obveza poslodavca da plaće diže, pa........

© Novi List