Foto REUTERS/Eric Gaillard/File Photo

Slučaj je htio da baš kada smo ušli u eurozonu i globalno udari inflacija i da se baš jako dobro vidi koliko nam i onakva, uvelike krnja bivša monetarna politika, upravo fali

Tako se nekako moralo desiti, valjda po Murphyjevom zakonu, da čim je Hrvatska ušla u eurozonu, dakle izgubila vlastitu valutu, da je došlo do snažnog rasta inflacije. Godinama ranije nije se dešavalo ništa, cijene su bile stabilne, kao i kuna, a na inflaciju su već svi bili pomalo zaboravili i gotovo da se činilo da je otišla u ropotarnicu povijesti zajedno s bivšom državom Jugoslavijom.

A onda 2022., godina u kojoj se inflacija krenula vraćati na velika vrata i godina u kojoj smo naposlijetku dobili zeleno svjetlo za ulazak u eurozonu. Već se tada itekako vidjelo da se nešto veliko iza brda valja, globalno i, naravno, potpuno neovisno o nama, ali nismo se dali pokolebati te je euro uveden 2023.

Tako je već prva godina s novom valutom bila obilježena izvanjskim inflatornim pritiscima, a povrh toga i borbom sa zaokruživanjem cijena te rastućim trgovačkim maržama. Ta borba i danas traje.

U desetljećima s kunom inflacija je, tako se valjda potrefilo, i u svijetu bila pomalo zaboravljeni fenomen. Središnje banke održavale su stabilnost cijena, a HNB je to činio kroz stabilnost deviznog tečaja.

Kada bi previše deviza, najčešće eura, ulazilo u zemlju, otkupio bi ih, imobilizirao i otiskao kune, štiteći ih tako od aprecijacije, odnosno jačanja. Kada je u periodu zadnje globalne krize došlo pak do značajnog odljeva deviza, naša se središnja banka latila nakupljenih deviznih rezervi pa njima stala braniti kunu od deprecijacije ili slabljenja.

Kroz održavanje tečaja stabilnim, utjecalo se i na razinu cijena, odnosno sprečavalo se da se rast cijena prelije preko kanala tečaja. No, jaka kuna činila je domaću robu skupljom za inozemstvo, a inozemnu jeftinom na našem tržištu.

Tečaj kune je stoga često bio na meti kritika kao prejak i destimulirajući za izvoz, a previše stimulirajući za uvoz. I dok smo imali kunu ljudi su većinom štedjeli u eurima, a u središnjoj banci to su tumačili strahom od inflacije naslijeđenim iz Jugoslavije kojoj je inflacija gotovo pa bila zaštitni znak.

Bar kad je ekonomija u pitanju. Sad već pomalo i eurozona počinje nositi tu asocijaciju. Dosta nezgodno, reklo bi se. Karma? Zaključivanje po sličnosti zove se analogija (od pojedinačnog na pojedinačno) i podložno je logičkim pogreškama.

No, jezične igre su nepredvidive. Wittgenstein bi možda na pitanje što je inflacija odgovorio nešto u stilu, zapitaj se gdje si naučio značenje te riječi, na kakvim primjerima, u kojim jezičnim igrama (prema: Filozofijska istraživanja, paragraf 77).

Čim se dakle, u maniri filozofije običnog........

© Novi List