Slučaj Komnenić Petra: Njegov medijski dosije nije nastao na granici
Poznati novinar Vladimir Vuković objavio je novu kolumnu za dnevni list "Politika" s naslovom "Medijski dosije Petra Komnenića nije nastao na granici".
Kolumnu prenosimo u celosti.
"Zabrana ulaska Petru Komneniću u Srbiju u delu javnosti pokušava se predstaviti kao puka recipročna mera Beograda nakon što je Crna Gora zabranila ulazak Draganu J. Vučićeviću. Takvo tumačenje je površno, politički korisno onima koji Komnenića danas žele da predstave kao žrtvu i nedovoljno za razumevanje njegovog višegodišnjeg javnog delovanja. Petar Komnenić nije slučajni novinar koji se iznenada našao na udaru jedne administrativne odluke. On je godinama, kroz Radio Slobodna Evropa, podgoričke "Vijesti", emisiju "Načisto" i autorske tekstove, gradio prepoznatljiv ideološki i medijski obrazac u kojem su Srbija, njen državni vrh, Srpska pravoslavna crkva i srpski politički faktor u Crnoj Gori najčešće tretirani kao problem, pritisak, bezbednosni rizik ili instrument tuđeg uticaja.
U tome je suština. Komnenić nije postao sporna javna ličnost onog trenutka kada mu je, prema njegovoj tvrdnji, na granici saopšteno da mu je ime u sistemu označeno „crvenom bojom”. Taj trenutak samo je institucionalno vidljiv završetak jednog mnogo dužeg procesa. Njegov medijski dosije nije nastao preko noći. On je sastavljan godinama, tekst po tekst, emisija po emisija, kvalifikacija po kvalifikacija, uvek u istom smeru – Srbija kao remetilački faktor, Beograd kao centar pritiska, SPC kao politički akter, a Srbi u Crnoj Gori kao masa koju treba ideološki preoblikovati, disciplinovati ili odvojiti od Srbije kao matične države.
Nema potrebe da se Komneniću pripisuje ono što nije direktno izgovorio. U dostupnim tekstovima nije neophodno tražiti jednu rečenicu u kojoj on eksplicitno vređa srpski narod kao narod. Njegov odnos prema srpskom pitanju čita se iz kontinuiteta, iz izbora tema, iz načina uokvirivanja sagovornika, iz jezika kojim se opisuju Srbija, SPC i prosrpske stranke u Crnoj Gori. Upravo taj kontinuitet je ozbiljniji od jedne uvredljive rečenice. Jedna rečenica može biti incident. Decenijski obrazac nije incident, nego uređivačka i ideološka pozicija.
U tekstu "Kako je propao desant na Tivat", objavljenom 2026. godine, Komnenić je grupu državljana Srbije zaustavljenih uoči dolaska Aleksandra Vučića u Tivat tretirao kroz bezbednosno-politički okvir hibridne pretnje i sumnjive ekipe. U tom tekstu nije dominantna novinarska distanca, nego prepoznatljiva logika po kojoj svaki organizovaniji srpski politički ili medijski pokret prema Crnoj Gori mora biti predstavljen kao operacija, desant, pretnja ili produžena ruka vlasti u Beogradu. Taj rečnik proizvodi sliku u kojoj je dolazak ljudi iz Srbije politički događaj i bezbednosni problem.
U istom periodu Komnenić u tekstu "Mandić, dokumentarci i "ustaški okot po našem primorju" piše o pojedinim srpskim medijima i organizacijama bliskim Aleksandru Vučiću kao o nosiocima uvreda, obmana i nacionšovinizma. Ta formulacija pripada širem narativu u kojem se svaki snažniji srpski odgovor na istorijska, identitetska i politička pitanja u Crnoj Gori lako prevodi u ekstremizam, nacionalizam ili opasnost po crnogorsku državnost. Tako se čitav jedan politički i kulturni prostor, koji za mnoge Srbe u Crnoj Gori predstavlja pitanje identiteta, jezika, crkve i istorijskog pamćenja, u Komnenićevoj interpretaciji sistematski svodi na instrument Beograda.
Posebno je značajan njegov tekst "Ko će sad biti "lider Srba u Crnoj Gori"?", u kojem piše da je Aleksandar Vučić Milana Kneževića krunisao titulom lidera Srba u Crnoj Gori. U istom okviru zahtevi za srpski jezik, trobojku i dvojno državljanstvo sa Srbijom predstavljaju se kao politikantstvo ohrabreno iz Beograda. Upravo je tu suštinski problem. Za Komnenića, srpski jezik u Crnoj Gori nije prirodno pravo naroda koji tim jezikom govori. Trobojka nije legitiman simbol istorijskog i........
