Godišnjica 12. marta: Zoran Đinđić i Fikret Halilović, četvrt veka kasnije
Budućnost na koju je računao Zoran Đinđić, šireći optimizam i veru da možemo postati demokratsko, moderno, bogato i u svetu poštovano društvo, uhvatili su u klopku sadašnjosti oni koji su ga ubili, oni koji mu nisu pomogli da preživi i oni koji su se radovali njegovoj smrti.
„Srbija na dobrom putu“, kampanja od grada do grada, koju je, kada su državu spoticali na svakom koraku, što oni koji nisu procesuirani i lustrirani za desetogodišnje zločine, pre svega prema svom narodu, tako i oni koji su mu trebali biti partneri i oslonac u obnovi društva, poveo neumorni doktor filozofije, Zoran Đinđić, obrela se u Novom Pazaru.
Ministri iz ekspertskog dela vlade, koje je vodio sa sobom, objašnjavali su uživo građanima u kakvom smo se ekonomskom bezdanu našli, šanse koje ne bismo smeli da propustimo i politiku koju žele da sprovedu. Konferencija za građane, bez izbegavanja teških tema, bez pripremljenih pitanja i odgovora – vlast i narod, jedni preko puta drugih. Jedno od pitanja iz gomile ljudi uputio je premijeru Đinđiću mladić, očigledno kritički nastrojen i nepoverljiv prema novim vlastima. Ono je glasilo: Zašto vi i dalje u svim svojim nastupima za Bošnjake u Sandžaku govorite muslimani ili taj narod?
Odgovor premijera bio je jezgrovit i dobronameran, pre svega za ljude koji žive na tim prostorima. „Kada meni neko kaže da ste vi Bošnjaci, onda to meni asocira da ste vi došli iz Bosne i da ste sada nacionalna manjina u nekoj zemlji u kojoj vi niste oduvek. Ja mislim da to nije dobro za vas. Moj demokratski stav je da svako može sebe da smatra kolektivno onim što on misli da jeste i niko drugi nema pravo da odredi kako on sebe smatra. Prihvatimo ljude onakve kakvi jesu i nemojmo od toga da pravimo pitanja. Ako vi od toga pravite temu, vi ćete na drugoj strani imati za partnere iste one koji će da prave tu temu, ali to neću biti ja.
Vi ste mlad čovek i ja vam kažem – gledajte u budućnost i tamo ćemo se sresti vi i ja.“
Fikret Halilović, tada osamnaestogodišnji dečak koji se prkosno obratio premijeru, danas je u najzrelijim godinama.
Ja ne znam da li Fikret i........
