U jednom od svojih temeljnih filozofskih ogleda, Šta znači misliti?, Martin Hajdeger smatra da je mišljenje danas u krizi ne zato što se znanje smanjuje, već zato što ono gubi svoju svrhu – ono više ne stremi istini, već isključivo funkcionalnosti i tehničkoj efikasnosti.

Unutar takve paradigme, znanje se neumitno pretvara u resurs, a duhovna dimenzija ljudskog bića postaje suvišna. Na udaru se našao i univerzitet – istorijsko utočište slobodnog duha i autonomni prostor traganja za bićem stvari – kojem danas prijeti svođenje na administrativni aparat, potčinjen imperativima političkog pragmatizma i tržišne logike.

Međutim, kada se jedan univerzitet, kao što je to slučaj sa Univerzitetom u Prištini sa privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici, nađe u situaciji u kojoj se mora boriti za goli opstanak, tada nije riječ samo o obrazovanju, već o fundamentalnim pitanjima slobode, identiteta, dostojanstva i smisla.

Dejan Mirović: Studentske proteste podržavaju profesori s Kosova i Metohije

Univerzitet nije tek zgrada, nije tek prostor u kojem se nalaze amfiteatri, biblioteke i kabineti. On je, kako je to u humanističkoj tradiciji formulisao Karl Jaspers, „duhovna zajednica“ čiji je temelj slobodno traganje za istinom, nezavisno od pritisaka ideologije, politike ili pragmatizma.

Taj ideal slobodnoga duha, koji kroz dijalog, sukob mišljenja i razmjenu ideja stremi nečemu višem od sebe samog, temelj je svakog ozbiljnog društva koje ne želi da se sunovrati u utilitarizam i zaborav.

No, da bi se razumjela priroda prijetnje kojoj je ovaj univerzitet danas izložen, potrebno je sagledati suptilniju logiku moći koja djeluje ispod površine političkih izjava i institucionalnih odluka. Jer moć, kako nas je naučio Mišel Fuko, ne egzistira........

© Danas