menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Brojimo sitno

12 0
29.09.2026

Rekao bih da retko ko ima rezerve vremena i živaca za razvučene, dubinske analize. U tom pravcu, mislim da ću narednih nekoliko utoraka – četiri, uključujući i ovaj; baš je sitno – pisati crtice inspirisane događajima iz prethodne nedelje.

Pogled u blisku budućnost nas podseća da će sledećeg vikenda početi „FEST“ (znaci navoda nisu prisutni iz pravopisnih razloga).

Pitao sam se da li to da uopšte pominjem, s obzirom da sam početkom godine, kada je u Sava centru održana nekakva najavna mini-revija, napisao tekst naslova „Ignorišimo ĆACIFEST!“.

(Samocitiranje u trećem licu kao naznaka galopirajućeg gubitka razuma.)

„Uopšteno, savetujem da sada primenite taktiku ignorisanja, a ukoliko se FEST u oktobru nekim čudom dogodi eventualno predlažem da ga pretvorimo u nedelju dana od kojih će im presesti. Opet, može i to da se ignoriše, što zavisi od celokupne društvene atmosfere na jesen, termina izbora, itd.“

Pošto sada imamo pametnija posla, definitivno kao preporuku biram ignorisanje, s tim što bih čitaoce koji ne prate detalje – jer, kako rekoh, imamo pametnija posla – podsetio da je selektor „FEST“-a čovek koji se već decenijama nalazi na platnom spisku Željka Mitrovića, čime je precrtao sve ostale stavke u profesionalnoj biografiji.

Kada sam 2019. godine bio jedan od retkih koji su bojkotovali FEST (tada još uvek bez navodnika) zbog prisustva neprikladnih osoba u njegovom umetničkom odboru, u jednom od pratećih tekstova sam razmatrao da će neminovno doći do potrebe za organizovanjem kompletne paralelne umetničke scene koja ne zavisi od državnog finansiranja.

Zapravo, uviđam da sam umereno pogrešio, pošto paralelnost podrazumeva dvojnost.

Tada je još bilo sasvim normalno prijavljivati se na konkurse, gostovati u jutarnjem programu Pinka i najavljivati svoju pozorišnu predstavu, učestvovati u stvaranju filmova u produkciji Lazara Ristovskog…

Sada je sa svim tim razumljivo kompromisnim ponašanjem završeno, i jedina umetnička scena koja postoji je apartna od države i izopačenog režima koji ju je oteo.

Sa druge strane nema ničega osim propagande i novca svih nas koji se na nju troši.

Apsolutno razumem davnašnje........

© Danas