menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Arhipelag koji je postao kontinent

5 0
09.01.2025

Zaboravljeni tekst KRIK-a iz 2015. godine otkriva malu tranzicionu priču o predstavniku strane firme koji 2002. godine posećuje Agenciju za privatizaciju…

Mađarski „Dunavagon“ već neko vreme koristi remontne usluge i kupuje železničke proizvode subotičke društvene firme „Bratstvo“, te sada namerava da je pripoji u cilju smanjenja budućih troškova. No, predusretljivi službenik Agencije sa kojim predstavnik mađarske firme razgovara, izvesni Siniša Mali, prepoznaje svoju šansu i dovodi drugog, njemu bliskog kupca, dok sa Mađarima koji su mu dali ideju obustavlja komunikaciju. Uporni Mađari, na koncu, bez planirane akvizicije ostaju tek putem aukcije 2004. godine, a otac Siniše Malog, kao partner kupca – i bez ličnog finansijskog učešća – postaje desetoprocentni vlasnik. Ako je verovati KRIK-u, sin, tada već napustivši Agenciju za privatizaciju, uskoro postaje član upravnog odbora „Bratstva“, te odlazi u Budimpeštu da pregovara sa Mađarima kojima je onemogućio kupovinu firme, u cilju nastavka saradnje. Bizarno, oni nisu zainteresovani i „Bratstvo“ počinje da propada, što se završava sumnjivim hipotekama, kašnjenjem plata i protestima radnika, vraćanjem u državno vlasništvo i, konačno, novom prodajom slovačkoj kompaniji 2011. godine. Gde je mladi Mali i čime se danas bavi ostaje misterija, ali vlast koja je dozvoljavala takva nepočinstva svakako je opravdano kažnjena na izborima 2012. godine.

* * *

Sada smo u sadašnjosti, u januaru 2025. godine kada se protiv novog režima, nakon dvanaest godina svakodnevne borbe i dalje upornog u nameri da ljude nalik Siniši Malom udalji od državnog aparata, odvija masovna pobuna. Izazvao ju je zločin na Železničkoj stanici u Novom Sadu, solidno ali nedostatno povela opozicija (slabašna, kakva je već, ali i povremeno konstruktivna – 15 minuta ćutanja je bila dosetka nekog od novosadskih odbornika koji verovatno nije ni slutio kakvo u isto vreme saosećajno i introspektivno čudo porađa), da bi je do razmera ustanka odveli studenti koji nisu bili ni rođeni 2002. godine, u doba strahovlade „žutog ološa“.

Sada bez ciničnog začina, ko su ti studenti i maturanti, ti mladi ljudi koji su rekli da je........

© Danas