Triling nagaznih mina
Neki zaključci više govore o zaključivaču nego o zaključenom. Naš je režim ovih dana slavodobitno uskliknuo – ha, jesmo vam rekli da studenti hoće na izbore! Jesmo rekli da hoće – vlast!
Iz ugla režima to zvuči kao kapitalan ulov, kad uhvate nekog u zločinu da želi vlast.
Drugde je normalno, a i srpski Ustav tako predviđa, da građani mogu da se kandiduju na izborima pa da se tamo čak i vlast promeni. Ne i u Srbiji! Tu režim durbinom strelja horizont ne bi li video ko će da promoli nos i kandiduje se, e da bi ga raskirnkao.
To jeste drskost prvog reda. I razbacivanje resursa. Jer, mi vlast već imamo, je li tako? Šta će onda nama neka druga vlast!?
A ovi još neće da ruše vlast državnim udarom, obojenom revolucijom ili atentatom na predsednika koji zar nije stotinu puta razdrljio košulju i rekao „pucajte ako treba, ne dam Srbiju“. Nego bi da vlast ruše zloglasnom demokratijom, onako kako je predviđeno, na izborima.
Ako studenti krenu u dugi marš kroz institucije, ovo trčanje do Brisela izgledaće im kao lagano zagrevanje. Moraće da računaju sa saplitanjima i spletkama, sa pametovanjem opozicione čaršije, sa režimskim toplim zecom, marifetlucima i represijom.
Ali, prvo, jer to uvek ide prvo, dobiće ritualni upitnik koji se sastoji od tačno tri pitanja. To svi dobiju i uglavnom se upecaju. Prvo pitanje je šta mislite o Kosovu i Metohiji? Drugo, kakav vam je stav o NATO-u? I treće, je li u Srebrenici bio genocid?
Eno je papirni predsednik........
© Danas
