Slučaj druge gospođe Paunović
Počnimo od sporednog. Režimske paramedijske formacije za propagandu koriste izjave penzionisane tužiteljke Jasmine Paunović, za koju tvrde da će biti na studentskoj listi. Od toga su napravili trodnevnu temu, a potom prešli na drugu, treću, kao obično.
Stvar može biti bitna po sebi, ali nipošto zato što je „dala municiju“ režimu. Jer, i kada im niko ne „daje municiju“, uzmu pa izmisle. Eno, o jednom drugom navodnom kandidatu studenata, bez ikakvih povoda i dokaza, pišu da je ukrao pare iz evropskih fondova da smanji želudac.
Kategorija „napada na predsednika i njegovu porodicu“ je omiljena – nižu se atentati i udari, pred kojima naš predsednik, premda ranjiv, stoji na braniku razdrljene košulje i kaže: „Pucajte, iza mene je Srbija.“ Nije mudro ravnati se prema pisanju tabloida jer bi to bilo ravnanje prema najgorima. O tom memljivom suterenu se mora pričati, ali se ne mora u njega ulaziti.
Živimo u inflaciji reči. Svaka budala ima barem podkast, pod parolom da cvetaju hiljade cvetova. I pametni ljudi, vični rečima, govore previše i vazda im preti opasnost da kažu nešto glupo u želji da se ne ponavljaju. Tehničke barijere su niske, dovoljan je mobilni telefon da se postane „medij“, a na moralne barijere odavno ne možemo računati.
Tako je i tipu poput Dejana Lučića, sa punih 75 godina, dato da baljezga o tome kako je prvi među nama navodno sin jednog Albanca ili da deca prvog među nama nisu njegova deca. Kad je nivo teza ispod kafanskih, gostu preko puta, kad je već prihvatio poziv, ostaje da Lučiću kaže da je budala.
*** Penzionisana tužiteljka se pak nemušto poluslagala, a onda je u intervjuu za Novu jednako nemušto pokušala to........
