Borba protiv mobilnog
Priznanje sebi da si ovisnik je prvi korak ka odvikavanju. Počelo je 2010, kada sam nabavio svoj prvi android. Bio je to HTC (tepao sam mu THC), naprava u koju je stalo sve ono o čemu smo mi, veterani interneta, sanjali. Osim telefona, sata i kamere, u ovoj napravi bilo je i mnoštvo aplikacija posvećenih svemu. Zauvek je bilo gotovo sa vremenima u kojima je mobilni bio samo korisni alat.
Posle HTC-a išao je Huavej, pa za njime nekoliko Samsunga, a moja navučenost bila je sve veća. Nisam ni pokušao da joj se oduprem. Da stvar bude gora, kad je ova stoka došla na vlast, dobio sam nogu u dupe iz svakog oblika mejnstrim medija, pa sam počeo društvene mreže da koristim kao medij i kancelariju, što je najgora stvar koja može da ti se desi, imajući u vidu da su na društvenim mrežama pored nas i svi ostali.
Dok je poseta društvenim mrežama bila ograničena na profile koje sam samostalno odlučio pratim, aj’ još i nekako. Kada je, međutim, odlazak na mreže postao ronjenje po globalnom feedu koji nameće algoritam, pakao je bio potpun. Ulaskom na........
