Godinu dana od „Ture do Strazbura“: Kako su studenti stigli do Evrope – i otkrili da je nema
Evropa je bila učtivo nezainteresovana. Saslušala je. Klimnula glavom. Izrazila zabrinutost. Možda čak i iskreno. A onda je, gotovo dirljivo dosledno, uradila ono što najbolje ume – ništa što bi zaista nešto promenilo
Pre godinu dana, studenti su uradili nešto što se ne viđa često ni u mnogo većim i uređenijim društvima: jedan od najautentičnijih i najneobičnijih političkih činova koje su savremeni studentski pokreti u svetu iznedrili.
Seli su na bicikle i krenuli ka Strazburu – ne zato što je to bilo lako, racionalno ili unapred obećavalo rezultat, već zato što je bilo jedino što je u tom trenutku imalo smisla.
Bez logistike moći, bez zaleđine interesa, bez ikakve garancije da će ih iko zaista čuti. Samo sa idejom da istina, ako se dovoljno daleko odnese, možda prestane da bude lokalni problem i postane evropsko pitanje.
Studenti biciklisti na istorijskom putu prodrmavanja Evrope
Studenti biciklisti na istorijskom putu prodrmavanja Evrope
Bio je to protest, ali i eksperiment. Test jedne jednostavne pretpostavke: ako se obratiš Evropi argumentima, dostojanstvom i upornošću – da li će Evropa odgovoriti istim tim vrednostima na koje se toliko poziva?
Godinu dana kasnije, odgovor znamo.
Evropa je bila učtivo nezainteresovana.
Saslušala je. Klimnula glavom. Izrazila zabrinutost. Možda čak i iskreno. A onda je, gotovo dirljivo dosledno, uradila ono što najbolje ume – ništa što bi zaista nešto promenilo.
Jer, budimo realni: principi su divna stvar dok ne ugroze interese. A interesi su, izgleda, mnogo stabilniji od vrednosti. U svetu u kojem se sve meri stabilnošću, čak i nepravda može da prođe kao prihvatljiv trošak.
Studenti, s druge strane, nisu tražili ništa revolucionarno. Nisu tražili čuda. Tražili su ono što bi svaka država koja sebe naziva uređenom morala da podrazumeva: odgovornost, institucije, slobodu, istinu. Tražili su da tragedije ne budu samo kratke vesti, već povodi za sistemsku promenu. Tražili su da mediji informišu, a ne da oblikuju stvarnost po meri moći. Tražili su izbore koji imaju smisla i institucije koje imaju svrhu.
Drugim rečima – tražili su državu koja postoji.
Njihova analiza bila je preciznija od mnogih ekspertskih izveštaja: problem nije incident, već sistem koji incidente proizvodi; nije greška, već obrazac; nije izuzetak, već pravilo. I upravo zato su njihovi zahtevi bili opasni – ne zato što su radikalni, već zato što su tačni.
Evropa je, čini se, odlučila da ne kvari dobar odnos sa realnošću. Stabilnost je ostala važnija od pravde, saradnja važnija od principa, a geopolitička računica važnija od života ljudi koji u toj računici učestvuju samo kao statistika.
U toj logici, Srbija nije društvo koje treba da se razvije, već prostor koji treba da funkcioniše – taman toliko da ne pravi probleme. Građani nisu nosioci prava, već promenljive u jednačini interesa.
I zato je najprecizniji opis evropske reakcije zapravo jednostavan: pristojna ravnodušnost.
I sada dolazimo do najtežeg, ali i najvažnijeg pitanja: da li je sve to bilo uzalud?
Ako se meri kratkoročno – možda jeste.
Institucije nisu preko noći ojačale. Sistem nije iznenada proradio. Evropska politika nije doživela moralno prosvetljenje. Ako se meri konkretnim rezultatima, studenti su dobili malo ili ništa.
Ali ako se meri istorijom – dobili su sve.
Zato se Aleksandar Vučić plaši Studentske liste
Zato se Aleksandar Vučić plaši Studentske liste
Jer niko pre njih nije na ovakav način rekao „ne“. Niko nije fizički, kilometar po kilometar, pretvorio protest u ideju koja se ne može ignorisati. Niko nije pokazao toliku kombinaciju upornosti, dostojanstva i vere da smisao postoji čak i kada ga realnost uporno demantuje.
I upravo to je ono što ih i dalje gura napred.
Oni vrlo verovatno znaju da je njihov poduhvat, u političkom smislu, za sada ostao bez odgovora. Ali isto tako znaju da su pomerili granicu mogućeg. Da su pokazali kako izgleda kada se ne pristaje. I da se takve stvari ne gube – one se akumuliraju.
Njihova energija nije nestala. Ona traje. Možda tiša, možda zrelija, ali upornija nego pre.
Ali isto tako, oni su vrlo svesni još jedne stvari: da njihova sudbina ne sme biti da završe fakultete i odu. Da postanu još jedan talas „ekonomske emigracije“, još jedna generacija koja će u tuđim sistemima raditi, doprinositi i živeti kao građani drugog reda – dovoljno dobri da pune tržište rada, ali nedovoljno važni da zaista pripadaju.
I upravo zato je njihova borba ovde.
I velika je verovatnoća da će se ta energija sledeći put pojaviti tamo gde je najopasnija za svaki loš sistem – na izborima. Zato je ovo trenutak kada se jedna druga grupa ljudi mora zapitati gde stoji.
Ne studenti. Oni su već rekli svoje.
Već njihovi roditelji, bake, deke – svi oni koji često s pravom kažu da su mnogo toga videli i prošli. Upravo zato bi trebalo da prepoznaju šta gledaju sada.
Jer ovo nije hir. Nije naivnost. Nije „mladalački zanos“ koji će proći.
Ovo je generacija koja je odlučila da ne prihvati pravila igre koja joj se nude.
I umesto da ih posmatramo sa distance, sa skepsom ili – još gore – sa ravnodušnošću, možda bi trebalo da uradimo nešto mnogo jednostavnije: da ih podržimo.
Ne deklarativno. Ne uz kafanske komentare i uzdah „svaka im čast“. Već stvarno.
Da ne budemo kao Evropa – pristojno odsutni.
Dokumentarac „Tura do Strazbura“ Radovana Seratlića i Ane Ristović stiže na TV Nova 3. aprila
Dokumentarac „Tura do Strazbura“ Radovana Seratlića i Ane Ristović stiže na TV Nova 3. aprila
Jer oni imaju svako pravo da grade državu za sebe. To je, na kraju krajeva, jedina država u kojoj će živeti. Naša uloga više nije da oblikujemo budućnost – već da je ne sabotiramo.
Biologija i vreme su neumoljivi saveznici mladih. To nije pretnja, to je činjenica.
Pitanje je samo: hoćemo li stati uz njih ili ćemo, poput mnogih velikih sistema, nastaviti da klimamo glavom i ne radimo ništa?
Studenti su pre godinu dana krenuli ka Evropi.
Možda su tada mislili da idu da je pronađu.
Danas je jasnije: oni je tek treba da izgrade – ne kao geografiju, već kao skup vrednosti.
Autor je direktor Nacionalnog odbora IAESTE
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Komentari Odustani od odgovora
document.addEventListener("DOMContentLiteSpeedLoaded",function(){document.body.addEventListener("click",function(event){if(event.target.matches(".comment-reply-link, #cancel-comment-reply-link")){turnstile.reset(".comment-form .cf-turnstile")}})})
Sport • 27.03.2026. 22:50 (KRAJ) Španija – Srbija 3:0
(KRAJ) Španija – Srbija 3:0
Sport • 27.03.2026. 07:18 Selektor Španije o Srbiji: "Iznenađen sam što nisu imali bolje rezultate, jer imaju fantastičan tim"
Selektor Španije o Srbiji: "Iznenađen sam što nisu imali bolje rezultate, jer imaju fantastičan tim"
Ekonomija • 27.03.2026. 10:37 Objavljene nove cene goriva koje će važiti do 3. aprila
Objavljene nove cene goriva koje će važiti do 3. aprila
Društvo • 26.03.2026. 19:52 Meteorolog Nedeljko Todorović o najavljenoj promeni vremena
Meteorolog Nedeljko Todorović o najavljenoj promeni vremena
Život • 27.03.2026. 20:14 Loto rezultati: Koji brojevi su izvučeni u 25. kolu?
Loto rezultati: Koji brojevi su izvučeni u 25. kolu?
