Kad prestanemo da se čudimo
To što nije dodeljena nagrada „Raša Plaović“, koju Narodno pozorište u Beogradu tradicionalno dodeljuje za najuspelije glumačko ostvarenje na scenama profesionalnih beogradskih pozorišta, kao ni to što laureatima nagrade „Petar Banićević“, namenjene mladom glumcu ili glumici do 35 godina, ovo priznanje još nije uručeno, možda više i nije vest.
Ne posle svega što se u nacionalnom teatru izdogađalo od dolaska nove uprave.
Narodno pozorište u Beogradu samo je najvidljiviji primer intenzivnog razaranja koje trpe društvo i kultura ove zemlje. U kom pravcu će stvari krenuti moglo se naslutiti već na prvoj konferenciji za novinare, kada su glumci ove kuće podsetili javnost na neprimerene izjave koje je devedesetih godina davao Dragoslav Bokan, danas predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta u Beogradu.
Transparent sa porukom „Narodno je narodno“, koji su zaposleni razvijali tokom protesta u pokušaju da sačuvaju ono što su generacije umetnika ugradile u ovaj teatar, podsećao nas je da udar na Narodno nije samo udar na jednu pozorišnu kuću, već na kulturu cele zemlje – i da smo svi pozvani da stanemo u njenu odbranu.
Bio je i zagrljaj oko zgrade Narodnog. Ali šta je........
