„Ista supstanca koja stvara crni tuš, ugalj i čađ kristališe i u savršeni, vječni dijamant. I najniže i najdragocjenije izvire iz jednog jedinog elementa“, kaže multidisciplinarni umetnik Mladen Hrvanović, autor, kreativni direktor i čovek koji je dao ime časopisu LiceUlice.

Povodom izložbe „ALL IN“, nedavno održane u Galeriji Neon, Hrvanović za Danas govori o karbonu, umetnosti bez rezervnog plana, društvenoj odgovornosti umetnika i položaju savremene kulturne scene u Srbiji.

Vaša izložba se zove „ALL IN“, a vaši inicijali su „MHR“. Da li su ova dva koncepta povezana, jesu li u balansu ili koliziji?

– MHR je Maximum Heart Rate, medicinska granica između života i kolapsa. „ALL IN“ je egzistencijalni stav, ulog bez rezerve. Jedno opisuje stanje, drugo opisuje odluku. Zajedno ta dva koncepta su povezana jer opisuju čovjeka koji je naučio da radi samo na maksimalnom kapacitetu jer svaki drugi način rada za njega nije rad nego čekanje.

Posmatrač može ova dva koncepta da poveže tako da ih shvati i kao dva ulaza u isti prostor. MHR je biološki kod – puls, tijelo, granica izdržljivosti i imaginacije. „ALL IN“ je moralni kod kada stvaraš i živiš umjetničku praksu bez rezervnog plana, bez sigurnosne mreže. Kada uđete u galeriju i stanete pred beton, bronzu ili karbonske slojeve, oba ta koda su tamo prisutna. Nije to puki brend ni marketing. To je nekako opis metode i cijene koju ta metoda povlači sa sobom.

Izložba se sastoji od više celina i različitih medija. Kojim pitanjima se bavi svaka od njih?

Više je cjelina u konceptu izložbe koje nisu strogo tematski odvojene, već su faze jednog procesa.

Kod. Materija. Tenzija ulazi kroz karbon i geologiju, materiju koja nosi pravorijeme u sebi. Karbonski pejzaži su presjeci, ne prizori. Tu je sloj na sloju kao dokaz pritiska koji je morao negdje ići.

Stratigrafija pritiska se očituje u skulpturi Vice 0.3, u čijem je središtu stotinama godina staro maslinovo drvo koje lebdi unutar betonskog prstena, sapeto inoks sajlama. Ta cjelina bavi se pitanjem stega i sloboda, sapetosti, razapetosti i istovremenog pokušaja očuvanja karaktera cjelovitosti bića podložnog spoljašnjim uticajima i unutrašnjim tenzijama, koje ostavljaju duboke brazgotine.

Arheologija autoriteta ulazi kroz Monument Found, intuitivno pronađene kamene objekte koji su intervencijom zlata, lapisa, čelika i ljudske ruke vođene srčanim pulsom podignuti iz anonimnosti u status spomenika. Tu se i postavlja pitanje vrijednosti savremene umjetnosti: ko odlučuje šta je umjetnost, šta je monument, šta je bezvrijedan kamen.

Geografija intime sažima spoznaju kako........

© Danas