Izdržljivost studenata u Srbiji, etika zajednice nasuprot kultu pojedinca

U savremenoj istoriji Srbije malo je društvenih trenutaka koji su tako snažno ogolili moralnu anatomiju jednog naroda kao studentska istrajnost rođena iz tragedije pada nadstrešnice, događaja koji je, iznad svoje neposredne materijalne katastrofe, postao simbol dubljeg pitanja: koliko jedno društvo može da trpi urušavanje odgovornosti, institucija i javne savjesti prije nego što se uspravi.

Studenti nisu ustali samo zbog betona koji je pao u tragediji u kojoj je ugaseno 16 zivota, ustali su zbog težine sistema koji godinama pada na leđa građana kroz neodgovornost, partitokratsku poslušnost, korupciju i navikavanje na to da sila bude predstavljena kao upravljačka vrlina. U tom ustajanju nije bilo puke pobune mladosti, nego rijetke političke zrelosti, dostojanstvenog otpora bez histerije, javnog glasa bez razaranja i upornosti bez odricanja od razuma.

Zato njihova izdrzljivost nije tek fizička ili emocionalna, vec iznad svega civilizacijska. Ona se mjeri sposobnošću da se istraje u principu onda kada princip ne donosi trenutnu korist. A upravo je to ono sto se ovdje ne viđa. U društvima sklonim paternalizmu i kultu vođe, to je revolucionaran čin.

Demokratski model zajednice bez idolopoklonstva

Ako se ovaj studentski pokret posmatra iz........

© BUKA Magazin