Na prvi pogled, teško je zamisliti bolju pogodnost na poslu: uzmite onoliko plaćenog odmora koliko vam je potrebno. Nema brojanja dana, nema čuvanja godišnjeg odmora za kraj godine, nema straha da ćete „potrošiti“ posljednji slobodan dan.

Ali praksa pokazuje da neograničeni plaćeni odmor može imati potpuno suprotan efekat – zaposleni u takvim kompanijama ponekad uzimaju manje odmora nego radnici koji imaju unaprijed određen broj slobodnih dana.

BBC Worklife je još 2022. godine analizirao ovaj sve popularniji model, nakon što je investiciona banka Goldman Sachs odlučila da najvišem rukovodstvu omogući neograničeni plaćeni odmor.

Partneri i izvršni direktori kompanije dobili su mogućnost da „uzmu slobodno kada je potrebno, bez unaprijed određenog broja dana godišnjeg odmora“. Zaposlenima na nižim pozicijama istovremeno su dodata dva dana godišnjeg odmora, a kompanija je propisala da svi moraju iskoristiti najmanje 15 slobodnih dana godišnje.

Na papiru, ideja djeluje gotovo idealno.

Radnicima pruža veću autonomiju, više vremena za odmor i mogućnost da lakše usklade posao sa porodičnim obavezama, zdravstvenim pregledima ili jednostavno potrebom da se odmore.

Međutim, problem počinje tamo gdje pravila prestaju.

Koliko je odmora zapravo „dovoljno“?

Kod klasičnog sistema zaposleni, na primjer, zna da ima 25 dana godišnjeg odmora. Ti dani mu pripadaju.

Kod „neograničenog“ odmora konkretan broj ne postoji.

Radnik zato mora sam procijeniti koliko slobodnih dana je prihvatljivo tražiti – i pritom........

© BUKA Magazin