U Batkoviću, nekoliko kilometara od centra Bijeljine, nalazi se prostor koji već više od tri decenije nosi težinu jedne od najmračnijih priča iz novije istorije Bosne i Hercegovine. Nekadašnji hangari, danas tihi i gotovo zaboravljeni, bili su mjesto kroz koje su prošle hiljade ljudi  civila i ratnih zarobljenika čije sudbine i danas opominju.

Godine su prošle. Sjećanja nisu.Logor Batković otvoren je početkom aprila 1992. godine, u prvim mjesecima rata, i postojao je sve do januara 1996. godine. Ostao je upamćen kao prvi otvoreni i posljednji zatvoreni logor u Bosni i Hercegovini. Kroz njega je, prema dostupnim podacima, prošlo oko četiri hiljade ljudi iz različitih krajeva zemlje: Bijeljine, Janje, Zvornika, Vlasenice, Brčkog, Prijedora, Ključa, Sanskog Mosta i drugih gradova.

Za mnoge, Batković je bio mjesto iz kojeg se nikada nisu vratili. Za one koji jesu, mjesto koje u sjećanjima nikada nisu napustili.

Svakodnevica iza žice

Svjedočanstva bivših logoraša danas su među rijetkim preostalim živim dokazima onoga što se dešavalo unutar logora. Njihove priče, i nakon više od tri decenije, ne gube na težini.

“Bile su patnje velike. Ovdje je bilo na stotine ljudi. Bili smo žedni, gladni,  puni ušiju. Jedino kad se izlazilo raditi, dobijali smo jedan obrok. Mnogi od nas nisu izdržali ”, prisjeća se za BUKU Smail Jakupović, čije riječi........

© BUKA Magazin