Pravda bez moći je nemoguća; moć bez pravde je tiranija.

Tramvajska nesreća u Sarajevu, u kojoj je, na tramvajskom stajalištu preko puta zgrade američkog veleposlanstva, poginuo 23-godišnji student, dok je četvoro ljudi ozlijeđeno, najteže 17-godišnja djevojka kojoj su liječnici amputirali nogu u bolnici, koja je još uvijek u kritičnom stanju, još je jednom, po tko zna koji put, pokazala u kakvom bolesnom društvu živimo.

Ova nesreća nastavlja se tako na cijeli niz nesreća sa smrtnim ishodom, koje su se dogodile u Sarajevu, u kojima su najčešće ginuli mladi ljudi. Pravda je spora, ali dostižna, kaže stara poslovica. To možda vrijedi u civiliziranom svijetu, ali u Bosni i Hercegovini stvari stoje bitno drugačije.

Stravična snimka tramvaja koji ubrzava, sve dok u jednom trenutku ne iskoči iz šina, postala je viralna, što je dovelo do usijanja na internetu i društvenim mrežama, gdje su samozvani eksperti za sve i svašta danima žučno raspravljali o uzrocima nesreće, unaprijed optužujući vještake za korupciju, dok je smrt 23-godišnjeg mladića ostala duboko u drugom planu.

"Eksperti" su najviše prostora posvetili kočionom sustavu tramvaja, iako je ključno pitanje u ovom slučaju što je uzrok ubrzanja tramvaja na kritičnom zavoju, kvar ili ljudski faktor. Sindikat vozača tramvaja odmah nakon nesreće za tragediju je optužio "nepredvidivi kvar", unaprijed oslobađajući vozača tramvaja svake krivnje, što se s ljudske strane donekle može i razumjeti, jer će nesretnog vozača, bez obzira na nalaze vještaka, ova tragedija pratiti do kraja života.

U medijima je najprije objavljena vijest, koja je potom demantirana, da je direktor GRAS-a, inače kadar SDP-a, ušao u službene prostorije MUP-a i prisustvovao ispitivanju vozača tramvaja koji je sudjelovao u nesreći. Iz Uprave policije MUP-a Sarajevske županije priopćeno je da je Mujagić pokušao ući u službene prostorije, ali da ga je policija spriječila u tome. Umjesto da promptno, odmah nakon nesreće, ponudi ostavku, Mujagić se poput nedodirljivog kabadahije pojavio u prostorijama MUP-a, tvrdeći kako vozač nije kriv. Tko je onda kriv? Uprava GRAS-a?

U medijima su se par dana nakon nesreće pojavili iskazi nekih vozača sarajevskih tramvaja, koji su posvjedočili da su slični incidenti, poput nekontroliranog ubrzanja tramvaja, zabilježeni i ranije. Ukoliko je ovo točno, postavlja se pitanje jesu li vozači tramvaja prijavili incident Upravi i, ako jesu, što je Uprava poduzela po tom pitanju. Do krivca je, što se može vidjeti u ovom slučaju, vrlo jednostavno doći, ako je to nekome u vlasti u interesu, a već je sada više nego vidljivo da nije.

Političke stranke i internetski portali, s instinktom strvinara, besramno su i patološki nastojali iz tragedije izvući za sebe određene benefite. Svu dubinu bosanskohercegovačke društvene patologije pokazuje primjer bugojanskog portala Bug.ba koji je na svojim internetskim stranicama postavio pitanje: "Koliko vas smatra da vozač nije kriv?"

U vrijeme pisanja ovog teksta, ispod ove objave ostavljeno je više od dvije stotine komentara, mahom onih koji kažu kako vozač nije kriv, među kojima se potkrao i poneki glas razuma. "Pitanje bez veze, nije bitno šta mi smatramo, trebaju stručnjaci utvrditi razlog", stoji u jednom od komentara. "Ne zanima vas naše mišljenje stoko, trebaju vam komentari, pregledi...", kaže se u drugom. Pravosudni sistem bi, kako se čini, trebao funkcionirati otprilike kao glasanje za Pjesmu Eurovizije, sveden na anonimni lajk, a u mnogim oblastima života sistem već funkcionira na taj način, zahvaljujući prije svega oportunizmu političara.

Političko kadroviranje

Ako treba unaprijed odrediti fenomen koji je doveo do tragedije u Sarajevu, onda je to političko kadroviranje, pri čemu nema nikakve razlike između Sarajeva, Mostara i Banje Luke. Direktor GRAS-a je, što je već spomenuto, kadar SDP-a BiH s Ilidže, odakle je i resorni ministar Adnan Šteta. U medijima se na navode profesionalni profili ovih moćnika, već samo stranka kojoj pripadaju, jer je to u ovoj zemlji postao jedini i vrhunaravni kriterij.

"Hajde, bogati, moja rodica", kaže u "Kuduzu" jedna junakinja filma, preporučujući glavnu junakinju za posao konobarice u kafani, odgovarajući na pitanje je li "kandidatkinja" ikada ranije radila kao konobarica. Hajde, bogati, da parafraziram Avdu Sidrana, scenaristu "Kuduza", naš čoek, koga briga zna li išta o resoru koji vodi

Vrhunac političkog licemjerja vezan uz ovu tragediju predstavlja čin premijera Sarajevske županije, Nihada Uka koji je podnio ostavku, a koji, što je za ovu priču od prvorazredne važnosti, dolazi iz Naše stranke. Uk je ostavku podnio nakon što su mladi, odmah nakon tragedije, izišle na ulice, prosvjedujući protiv korupcije u društvu, koja je neizravno i dovela do tragedije.

Uk je u obrazloženju ostavke naveo kako mu je važniji glas mladih od funkcije koju obnaša. Dakle, nije podnio ostavku zbog političke odgovornosti, što je morao napraviti, već instinktom strvinara već razmišlja o narednim izborima, na kojima će se, pretpostavljam, pozivati na svoju pravednost i principijelnost.

Na žalost, pretpostavljam da će politika i ovaj slučaj vješto i bešćutno "zatvoriti", kao što je to napravila više puta do sada. Nizu "Pravdi za..." bit će samo pridodana nova, nedostižna "Pravda za Erdoana", jer pravda bez moći, kako tvrdi Blaise Pascal, francuski filozof i matematičar, nije moguća. Nju nikada neće, na žalost, ostvariti roditelji poginulih, već to jedino, ako mu je stalo, može netko odozgor.

U zemlji, kapilarno premreženoj korupcijom, pravda može doći samo mimo sustava i vladajućih struktura, koji će do posljednjeg sarajevskog studenta braniti svoje pravo na nedodirljivost. Već sam ranije na ovom mjestu u više navrata pisao o instituciji političke odgovornosti, koja u ovoj zemlji već odavno ne postoji.

"Mir, mir, niko nije kriv", glasi mantra koja se pojavila nakon rata i koja je, u međuvremenu, čini se, postala nit vodilja našim političarima. Slična (ne)pravda, po kojoj za bilo kakvu svinjariju nitko nije kriv, prakticira se isključivo u postpolitičkom i postapokaliptičnom okruženju, gdje vladaju moćne i nasilne skupine, a Bosna i Hercegovina se već poodavno svrstala u ovu kategoriju.

U vrijeme kada je ovaj tekst zaključen, objavljena je vijest da je direktor GRAS-a Senad Mujagić podnio ostavku. U agencijskoj vijesti se kaže da je to učinio "nakon velikog pritiska javnosti koji je izvršen na Mujagića", što ostavlja poprilično gorak okus. Jedini način da se napokon stane na kraj stranačkom kadroviranju je da odgovornost za postupke svojih aparatčika snosi vrh stranke, u ovom slučaju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. To je jedini način koji vodi do vraćanja povjerenja građana u institucije.

© Bljesak.info