Shakespeare u Širokom Brijegu
"Požuri se dolje!", progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'
Koncerti Marka Perkovića Thompsona, održani 13. i 14. veljače u Gradskoj sportskoj dvorani Pecara u Širokom Brijegu, nakratko je uzburkao duhove u Bosni i Hercegovini. Najviše bure i reakcija izazvali su medijski istupi starlete Vlatke Pokos. "Horda maloumnih hercegovačkih jadnika! Pod palicom rvackog neopoglavnika. Ostanite tamo gdje jeste, pravi hrvatski domoljubi vas ne mogu smisliti i Hrvatska nije vaša domovina. Vaša domovina je BiH a fašisti u Hrvatskoj nisu dobrodošli", napisala je Pokos.
Thompson, Knindža, Putin…
Vlatka Pokos, koliko se sjećam, prespavala je koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Da nije, vjerojatno bi objavila sljedeći post: "Horda maloumnih zagrebačkih jadnika! Pod palicom rvackog neopoglavnika. Ostanite tamo gdje jeste, pravi hrvatski domoljubi vas ne mogu smisliti i Europska unija nije vaša domovina. Vaša domovina je Hrvatska, a fašisti u Europskoj uniji nisu dobrodošli." Elementarna logika kaže kako po Vlatki Pokos u Širokom Brijegu nije dozvoljeno biti "fašist", dok je to dozvoljeno u Zagrebu ili u Imotskom.
Nakon što je Dragan Čović, lider bosanskohercegovačkog HDZ-a na X-u objavio zajedničku fotografiju s Markom Perkovićem Thompsonom, na X-u se oglasio Čovićev "prijatelj" Milorad Dodik: "Fotografiranje Dragana Čovića s Thompsonom nije bezazlen estradni trenutak, nego nastavak opasne rehabilitacije ustaštva i pokušaj da se ta ideologija presvuče u tobožnje 'europske vrijednosti'. Thompson je oličenje neoustaštva, promotor pokliča pod kojima je ubijeno 800.000 Srba u NDH, od toga pola milijuna u Jasenovcu, i svaka njegova pojava među nama Srbima izaziva uznemirenost i odbijanje." Pitanje za Milorada Dodika: Zbog čega je etički upitno naslikavati se s Markovićem Perkovićem Thompsonom, a nije s Vladimirom Putinom ili s Bajom Malim Knindžom?
Šačica za dom spremnih
Ipak, barem iz moje perspektive, najspornija je izjava Ilije Cvitanovića: "Kulturna i javna okupljanja sastavni su dio demokratskog života, a hrvatski narod, kao i svi drugi narodi u Bosni i Hercegovini, ima pravo na ponos, očuvanje identiteta i dostojanstveno sjećanje na svoje branitelje."
Na koje je to branitelje Cvitanović mislio? Na Marka Perkovića Thompsona? Ili na veterane Hrvatskog vijeća obrane, koji su prošli ratnu golgotu kakvu "branitelji" poput Marka Perkovića Thompsona nisu vidjeli ni na filmu? Dobar dio tih ljudi, izmožden PTSP-ijem, izgubio je svako samopoštovanje, pretvarajući se polako u seoske lude koje "normalni" ljudi zaobilaze u širokom luku, a da nikada dosada hrvatska politika u BiH nije pokazala da ti ljudi uopće postoje, a kamo li da im se pruži neka pomoć. Što je s njihovim dostojanstvom?
Pitanje za Iliju Cvitanovića, lidera HDZ-a 1990, i sve političare u Bosni i Hercegovini koji se automatski prehlade kada u Zagrebu padne temperatura: Jesu li Hrvatsku, a samim tim i hrvatska mjesta u Bosni i Hercegovini, obranili i oslobodili Marko Perković Thompson i šačica za dom spremnih HOS-ovaca ili netko drugi? I koliko je u Bosni i Hercegovini, barem u političkom smislu, probitačno graditi kult Marka Perkovića Thompsona, koji se pretvorio u "zlatno tele" gubitničkih hrvatskih desničarskih politika?
Tko je Marko Perković Thompson? Katolik, domoljub, kojemu su na prvom mjestu Hrvatska, dom i obitelj, kako tvrdi Thompsonov menadžment? "Rvacki neopoglavnik", kako tvrdi Vlatka Pokos? Nijedno ni drugo. Prvima je nepresušni bankomat, dok je osobama poput Vlatke Pokos, Milorada Dodika ili Ilije Cvitanovića kult Marka Perkovića Thompsona jedinstvena prilika da se nakratko izdignu iz vlastite beznačajnosti.
Najpribližniji odgovor, prateći famozni "trag novca", može, čini mi se, dati elementarna matematika. Što reći na činjenicu da je pivo na koncertu Brucea Springsteena u talijanskoj Monzi bilo dva eura jeftinije nego li na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Imotskom?
Godine 2011. vodio sam kćerku, tada srednjoškolku, na koncert Red Hot Chili Peppersa na zagrebačkom Hipodromu, koji su u to vrijeme bili najveća svjetska rock atrakcija. Cijene ulaznica kretale su se od 315 do 550 kuna, neznatno više nego cijena na koncertima Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu. Pivo na Peppersima, točeni Tuborg od pola litra, na punktu udaljenom tek dvadesetak metara od bine, koštalo je oko 2 eura. Pitanje za Thompsonove obožavatelje: Koliko je koštalo pivo na Thompsonovu koncertu u Širokom Brijegu?
Iz ovoga se može izvesti vrlo jednostavan zaključak o tome koliko Thompson cijeni vlastitu publiku, tretirajući je kao ovce za šišanje. Kao kontrapunkt Thompsonu može poslužiti primjer legendarne američke rock grupe Pearl Jam, koji su jeku najveće popularnosti, u drugoj polovici devedesetih, pokrenuli donkihotovsku bitku protiv monopola agencija koje su organizirale rock koncerte po Sjedinjenim Američkim Državama, inzistirajući na jeftinijim ulaznicama za svoje koncerte. Išli su dotle da su na kraju svjedočili čak i pred američkim Kongresom.
Građenje kulta oko Marka Perkovića Thompsona, u kojemu zdušno sudjeluju politika i desni mediji, pa i Crkva svojom šutnjom, uzaludan je posao. Mostarac Ilija Jakovljević, koji je po mojemu mišljenju najsvjetlija figura jugoslavenskog dvadesetog stoljeća, čovjek koji je proveo godinu dana u konclogoru Stara Gradiška, da bi 1948. pod nerazjašnjenim okolnostima smrtno stradao u komunističkom kazamatu, u svom epohalnom "Konclogoru na Savi" ironično piše i o kultu koji je ustaška propaganda gradila oko lika Mile Budaka, nazivajući ga "najvećim piscem svih vjekova". "Da sam genijalan pisac kao Mile Budak ili barem kao Shakespeare", piše Jakovljević na jednom mjestu. Drugim riječima: Da sam dobar pjevač kao Marko Perković Thompson ili barem kao Freddie Mercury.
Famu o ustaškom pozdravu na Perkovićevim koncertima, možda na najbolji način opisuje vic koji je nastao osamdesetih u Duvnu. Pjevala djeca u selu pjesmu: Druže Tito kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću... Došla milicija u selo kod babe i pitaju je: Znaš li ti, jadna, šta ti djeca pjevaju? Znam, kaže baba: Kupit će oni govno i jednom i drugom: otkud dici pare? Iz vlastitog iskustva znam da su devedesetih, kada je počeo rat, čim su ukinute seoske straže po našim vukojebinama, prvi iz zemlje zbrisali "najžešći" Hrvati. Dakle, ništa od Pavelićeva mercedesa i "zadomspremlija" na Drini.
