Kamo dalje rođače

Iz pijeska vire krunisane glave

Što to rade

Prde u prašinu

Branimir Štulić, Tko to tamo pjeva

Završio je prvi čin pravosudne farse koju je inicirala međunarodna zajednica, predvođena visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koji je, ovisno od slučaja i s koje se strane političke barijere gleda, malo legalan, a malo nelegalan. Treba se prisjetiti "antifašističkih" falangi pod Schmidtovim prozorima uoči prošlih parlamentarnih izbora, kada se Hrvatima prijetilo željezničkim vagonima, i kada je OHR donio nadopunu neustavnog Izbornog zakona i ustrojio Središnje izborno povjerenstvo kao parapolitičko tijelo koje je, uz pravosudne institucije na razini BiH, glavna poluga za (ne)provođenje uravnotežene politike međunarodne zajednice.

U ovom trenutku još uvijek se ne zna hoće li ova jedinstvena drama imati svoj nastavak, jer je Milorad Dodik izjavio kako se neće žaliti na presudu, jer on, da parafraziram Josipa Broza Tita, priznaje samo sud svoje partije, odnosno institucija Republike Srpske koje, uzgred, već više od deset godina čvrsto drži u šaci.

Što je mislio Christian Schmidt i njegovi nalogodavci kada su pokrenuli sudski proces protiv Milorada Dodika? Postoji li neka vrsta izlazne strategije? Sudeći po svemu, riječ je o "ad hoc" odluci, donesenoj još u vrijeme dok vladalo uvjerenje da će Biden osvojiti svoj drugi predsjednički mandat. Najapsurdniji dio cijele ove farse je dio presude u kojemu se Dodiku izriče zabrana političkog djelovanja, nečega što ne postoji u demokratskom svijetu, pa ni u zemlji iz koje Schmidt dolazi.

Nakon presude Miloradu Dodiku, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) usvojila je četiri zakona, koje je Vlada RS-a uputila po hitnom postupku. Usvojen je zakon o zabrani rada Suda BiH,........

© Bljesak.info