''Demokratija je najgori oblik vladavine osim svih ostalih koji su bili isprobani sa vremena na vrijeme'', čuvena je rečenica nekadašnjeg britanskog premijera i jednog od velikih, ozbiljnih lidera prošlog stoljeća – dvadeset i prvo je, uglavnom, duga sezona odličnog uroda budala - Winstona Leonarda Spencera Churchilla.

Povijest demokratije puna je dokaza da je njen najveći  problem u onome što je razlikuje od svih drugih, gorih oblika vladavine: u pravu svih punoljetnih građana da biraju i budu birani. A to pravo, znamo ponajviše iz svog, ali i iz tuđih iskustava, baš je bukvalno shvaćeno. Posebno od pola. Do pola je, ma kako zvučalo, malo bolje. Oni što ne vjeruju, neka se osvrnu oko sebe ili sačekaju rezultate izbora koji će u našoj močvari održati početkom oktobra.

Ljeto je, vruće je kao u paklu, sezona je godišnjih odmora, ali to onima što su - ponovimo, nije uzalud - bukvalno shvatili da svaka šuša može biti birana, nije smetalo da se prepuste kreativnom zanosu i smisle slogane pod kojima će prositi podršku u službenom dijelu predizborne kampanje.

Bilo bi im, istina, bolje da su sačekali promjenu vremena – hladna glava bolje misli - ali bi nama bilo manje zabavno.

Dobar predizborni slogan, kaže teorija, ima od dvije do pet riječi, pamtljiv je, izaziva pozitivnu emocionalnu reakciju, upotrebljiv je jednako svugdje - od društvenih mreža, preko plakata, pa do TV spotova i radijskih džinglova – i sažima ključne poruke koje se žele poslati glasačima. Bosanskohercegovačka praksa je, kao i obično, manifestativni oblik zanemarivanja teorijskog dijela nastave.

Tako će, dakle, Demokratska fronta Željka Komšića pred potencijalne birače izaći s parolom ''Građanska, zemlja ljiljana'', što je u prvoj trećini nerealno, a u druge dvije hortikulturalno. Zajedno, ta sintagma pokazuje kako se DF nastavlja obraćati isključivo bošnjačkim biračima. Teško je, ako je uopće moguće, odrediti šta bosanskohercegovačkim Srbima iz Republike Srpske i Hrvatima iz rahmetli Herceg-Bosne........

© Bljesak.info