Milorada Dodika ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati. Dokazao je bezbroj puta da je otporniji od žohara, a ovih dana, baš kao i prije gotovo 30 godina, da najbolje mišljenje o svom značaju i vlastitoj snazi ima upravo on. Oba puta je Dodikovo samopouzdanje bilo proporcionalno ulozi takozvane međunarodne zajednice u njegovom prvo dolasku, pa zatim i ostanku na vlasti.

Sada već davne 1998. predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata je sa dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i tenkovima NATO snaga iza leđa postao predsjednik Vlade RS-a. Imao je tada dvije godine da se, uz ostalo, pripremi za opće izbore i nije napravio ama baš ništa. To što je, izgleda, bio siguran da ga, a i to možda, mogu smaknuti samo oni što su ga postavili – dakle, Amerikanci – nije smetalo Srpskoj demokratskoj stranci da ga pomete i vrati tamo gdje je i bio: u Bakince i u opoziciju.

Posljednje parlamentarne izbore u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik je preživio zahvaljujući onima na koje sada reži: u izbornoj noći je – pamtite to, skoro je bilo – legao sa zaostatkom za Jelenom Trivić, da bi u ponedeljak ustao sa nedostižnom prednošću u utrci za predsjednika Srpske. Istina, SNSD je imao i iskoristio najveći koalicijski kapacitet i sastavio entitetsku parlamentarnu većinu, ali se ona na državnom nivou mogla napraviti bez njih. No nije, a još uvijek niko nije objasnio zašto tačno i jesu li, kao i u slučaju Marinka Čavare - iako pod sankcijama SAD-a, potpredsjednik HDZ-a je postavljen tamo gdje je htio i to nakon što je jednom predstavniku Trojke u telefonskom razgovoru sa već nekim iz Ambasade USA kazano da mu želje ispune – Amerikanci rekli da se uzme Dodika bez obzira na to što u State Departmentu o njemu........

© Bljesak.info