8 godina kasnije: Uspješan prelazak iz ničega u ništa
''Deklaracija o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini samo će produžiti agoniju u istoj toj Bosni i Hercegovini i neće, niti minimalno, popraviti politički položaj najmalobrojnijeg naroda. Hrvati će, da se prevede ako ima neke potrebe, nastaviti živjeti u kolektivnoj deluziji kako će njihove probleme u Bosni i Hercegovini riješiti službeni Zagreb, dok će Bošnjaci – sa kojima, jer je to jednostavno tako, bosanskohercegovački Hrvati moraju naći izlaz iz zajedničkog pakla – u najboljem slučaju samo nastaviti doživljavati Hrvate kao strano tijelo i ispostavu druge, susjedne države, a ne kao neizostavni dio Bosne i Hercegovine. Službeno, političko, kako god ga nazvali, Sarajevo, nema nikakvu obavezu da saborsku Deklaraciju uopće pročita, a kamoli da u skladu s njom mijenja svoj odnos prema onome što se naziva hrvatskim pitanjem u BiH. Hrvati, sa druge strane, mogu, sve i jedan, na leđa istetovirati tekst Deklaracije, ali od toga će imati koristi koliko i od smanjenog izlova tune u moru oko Japana. Za razliku od rata za koji je uvijek potrebno jedno, za dugoročni, kvalitetni mir treba ipak nešto više aktera. I svi oni, kada se već govori o Bosni i Hercegovini, moraju biti i djelovati u njoj. Svaki drugi recept već je isproban i sve i jedan je završio loše ili još gore. Želi li, dakle, službeni Zagreb zbilja pomoći Hrvatima u BiH onda ih, prvo, mora prestati tretirati kao potrošni materijal za kojim se poseže u slučaju potrebe i kojeg se odbacuje čim ta potreba prestane. Odmah zatim može početi podržavati svaku hrvatsku politiku u BiH koja i može i ne mora biti ekskluzivno HDZ-ova, ali ne smije Hrvate svoditi samo na onaj dio teritorija na kojem dominiraju i koja će isto doživljavati dvadesetak Hrvata u Goraždu i njih oko 100.000 u Zapadnohercegovačkom kantonu; politiku koja će, na kraju, imati svoju autentičnu agendu i bit će joj važnije riješiti probleme sa Bošnjacima u Federaciji nego ispunjavati očekivanja Zagreba, ma ko u njemu bio na vlasti - Stjepan Mesić ili Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović ili Andrej Plenković. Sve drugo........
