Država, neprijatelj broj jedan!
Kad malo razmaknete guste oblake svih dimnih zavjesa bačenih naivnom narodu u lice, kad malo bolje pročitate između redova i naučite prepoznavati redoslijede vijesti, kojima nebitne brzo sklanjaju one bitne, stvari postanu puno jasnije. Zapravo, tek tada vidite suštinu.
A suština je – u ovoj tvornici neprijateljstava, na ovom buretu baruta, u ovoj, kako joj tepaju, luđačkoj košulji, a opet, kad smo kod tepanja, tisućljetnoj tradiciji i opstojnosti, dokinute, ali neprekinute državnosti, kao i, naravno, zemlji prkosa i ponosa – jedini pravi neprijatelj je država sama!
A oni koji još vjeruju u državu i sistem, na kraju završavaju kao naivčine koje očekuju da ih ljudi slijede u sprječavanju očitog, osuđeni na razočarenje i završnicu s mizernom penzijom i čuđenjem većine – zar vas još uvijek ima? Zar još uvijek takvi kao vi, siroti idealisti, postojite?
Mrzite se, zemljožderi!
Sva druga neprijateljstva, sve druge razmirice i nerazumijevanja, sve podjele na nas i njih, padaju ničice pred elementarnom potrebom da se od države izvuče sve što se može izvući. I iz njenih budžeta i iz njezinih prirodnih sokova.
Virusi koji truju međusobne odnose isti su kao virusi koji truju rijeke, jezera, šume i gradove. Koji ubijaju nadzemlje i podzemlje. I vodu i zrak. I to je masovna pojava kojoj sistematsko cijepljenje nećete doživjeti.
Isisavanje, grebanje, srkanje, krkanje, lokanje i naslanjanje ovdje ne poznaju vjeru i naciju – čak što više, sve navedeno se najbolje maskira vjerom i nacijom, skriva političkim netrpeljivostima i vječnim sukobom. Dotle se krči, pregrađuje, ograđuje i nagrđuje preko svake ljudske mjere.
A zapravo, čitavo vrijeme, pod tom krinkom općeg nerazumijevanja, latentne opasnosti od nekog novog sukoba i kontinuirane izgradnje tri društva koja se ubuduće, kako sve........
