menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Crne ure pop kulture

11 0
19.03.2025

Tamo negdje pred koronu pogledao sam tada frišak film Jojo Rabbit, scenarista i redatelja Taike Waititija, koji sebe u šali, ali i u dobrom omjeru zbilje, voli nazvati Židovom od Polinezije. Naime, po majčinom djedu ima židovske korijene, dok je po ocu, što mu i ime i prezime sugeriraju, Maor. Rođen i odrastao na Novom Zelandu, Taika je postao prepoznatljiv po svojim uvrnutim scenarijima, od koji mi se vampirski mokumentarac What We Do in the Shadows, definitivno najviše dojmio. Možda ga pamtite i po režiji serijala filmova Thor, no bitnije za ovaj tekst od njegove filmografije je upravo tema filma Jojo Rabbit.

Da, u pitanju je komedija, ali smještena u nimalo komična vremena Drugog svjetskog rata i nacističke Njemačke, što je, priznat ćete, prilično klizav teren za komediju, makar je Jojo Rabbit ni prvi, a vjerojatno ni posljednji film koji je karikirao naciste ili prenaglašavao njihove prepoznatljive simbole, običaje, odore i vokabular, a zaboravio pritom dati pravu dimenziju zločinu.

Od Velikog diktatora, starog majstora Charlie Chaplina pa sve do Tarantinovih Inglouirous Basterds, filmovi su plesali na prilično tankoj liniji – s pitanjem je li uopće ukusno ili uopće moguće karikaturalno prikazati Hitlera i naciste, a da se pritom ostane u zoni dobrog ukusa i, prije svega, svjesnosti kako nacizam i Hitler nipošto ne smiju ostati prikazani i upamćeni kao simpatični, razloge ne moram niti spominjati. Tako da je svaki film, i ne samo film, koji je u osnovi morao pomiriti humor i naciste (moj osobni favorit je Top Secret iz 1984., velikog trojca Zucker – Zucker – Abrahams, s Val Kilmerom u glavnoj ulozi) morao proći određeni filter onih kojima je itekako stalo da kultura sjećanja ne blijedi.

Dojma sam kako je s godinama to postajalo sve lakše, ne samo na filmu, nego i kroz igrice i glazbeni glamour. Za primjer, još do osamdesetih godina teško ste mogli javno istaknuti svastiku, te bilo koju oznaku iz vremena Trećeg Reicha, čak ni maketari nisu mogli lako do autentičnih oznaka za makete aviona, jer su se različite zemlje različito odnosile prema svemu što je imalo mirisalo po Hitlerovoj epohi.

I, iako........

© Bljesak.info