Pozadinska drama u Mostaru
Nakon silnih upozorenja na mogućnost novih poplava i bujica, građani su prepušteni sami sebi. Izvještaji govore kako se mnogi od njih žale da su prepušteni sami sebi. Država se ipak najbolje snalazi u prikupljanju donacija.
Možda bi se odgovor na pitanja zašto se na našim cestama luđački vozi i zašto se toliko gine na cestama mogao skrivati u razlozima velike policijske akcije u Sarajevu. Pala je velika skupina koja je sređivala polaganje vozačkog. To je velika škola za sve – kroz život u ovoj zemlji može se voziti samo sa štelama i sređivanjima. Pa makar nekog koštalo i života.
A u živote se kune privatna televizija koja nije postigla dogovor s javnim poduzećem oko emitiranja programa. Prepucavanja o tome tko više voli ovu zemlju i tko udara na patriotizam ukidajući program su obična sapunica.
Milorad Dodik, zanesen svojom umišljenom važnošću za ovu planetu, iako uspravan a u biti sagnut do poda, pretjerao je s dodvoravanjima u Izraelu pa je rekao kako u tu zemlju treba vratiti Hagadu. Hagada, zna to i Izrael, tamo nikad nije bila.
Bitno je da se priča.
Iz Strasbourga stiže rezolucija o BiH. Nitko je ne čita i ne prevodi jednako. Svatko vidi ono što mu odgovara.
U drugom izvješću, nevezanom za političke vratolomije, govori se o užasnom stanju ljudskih prava u BiH. Tako su zatvorenici vezani u luđačke košulje dok se u izvješću spominje da je jedna žena bila godinama vezana za krevet. Na ovo i sve druge gadosti nitko nije reagirao. Nitko nikog nije ni pitao da reagira.
Javnost se još uvijek zabavlja kuknjavom oko patriotizma u daljinskom upravljaču.
Zabavljaju nas i nagađanja oko kandidatura za Predsjedništvo BiH. Dok srpske i hrvatske stranke šute, pred bošnjačko biračko tijelo nižu se imena. Sad se šuška da bi kolektivni molitelj, Sanin Musa, mogao biti kandidat za člana........
